Žalost

Mnogo ljudi me startuje već par meseci i pita šta je s blogom. Ljudi, nažalost, baka Jovanka je umrla. Od teške bolesti... nisam ja ništa.

Za godišnjicu će biti prolivanje suza i emocija... ovo je čisto da ne dolazite u nezgodne situacije

Usput srećna vam Nova godina
- 17:25 - Deder reci i ti (6) - Crno na belo - #



Sećam se...

Post je trebao ići ranije, ali jebiga...

Ne znam kako se vi provodite, ali kad sam bio mlađi mi smo puno voleli pešačiti 8 km po pruzi do sakupljališta, kafića ili slične birtije, brvnare iliti tzv. rupe. I onda bi mi svako sebi kupili bambusa i dok pešačimo tako cugali.
Pošto se tad nisu flaše reciklirale, ja sam skupljao svaki drugi vikend bar po dve prazne flaše čisto da imam za kasnije flaše za pravit. I tako se jedan dan nakupilo flaša. Dve flaše u hodniku, dve u kuhinji, tri kod mene, naravno sve razbacane.
I Jovanka popizdi i počne skupljati flaše. Naravno, u mojoj sobi je bilo nekoliko ljudova i uleti ona u sobi dok smo mi bili u žaru rasprave i galame s flašama i udari me s onom jednom plastičnom po glavi i kaže:"Pa dobro Davore, pička mu materina, jel ima još koja flaša da je "rasprostreš"?

Blam pred ljudima. Opet.

Ah, to su bila vremena...

Novi kraj
- 12:05 - Deder reci i ti (11) - Crno na belo - #



Legend wanted

Drugi deo nezvaničnog posta:
OK, ovo je izdaja svih mojih principa i načina, međutim, Jovanka to zaslužuje. Kad mogu bivše zvezde i bendovi... mogu i ja s ovim blogom. Bar se nešto dešava. Gde smo ono stali... a da, drugi deo familije kuka, baba se preselila i traži neizvodivo, a ja se gotivim kao nikad u životu. Kao što kaže Apu iz Simpsona: Life is goo-d! Ko je gledao epizodu, znaće kako je rekao.
No, međutim, kadli, iznenada, odjednom, baš u tom trenutku stiže vest da baba planira čim se oporavi da se vrati u stan. Čim sam čuo vest, vratili su se stari tikovi žmirkanja desnog oka i brzo cimanje vilice udesno. Baš sad kad sam okusio sreću da mi sve to oduzmu. I to brutalno, kao što sam i ja brutalno ubio sve vas zatvaranjem bloga. Ali ovo nije fer. Život nije fer!!! Ali dokle gaziti samo mene?? Pa ima 6 milijardi ljudi!! Koliko njih čine babe??? Nećemo u filozofiju i zapomaganje, idemo pričati šta dalje.
Sestrična se posvađala s babom jer ova stalno gleda gluposti na TV (tako ih ona naziva, ne znam ja šta gledaju) i sestrična ništa ne može gledati, a dedu je takođe poslala u rodno mesto jer je našla zasranu WC školjku. Ujak je rođenu majku, tj. Jovanku zatekao u WC-u jer se ova nije zaključala, a ona mu je lagano samo odgovorila:"Sad ću ja, pričekaj malo" Ujak je izašao i zacrvenio se. Kaže više ga nije teralo u WC. Hehehe.
Svima u porodici sam rekao za blog i opisao par stvari koje sam okačio i nisu znali šta da kažu, ali su se dosta smijali. Mami sam zaboravio dati da pročita koji put čisto da vidi šta propušta dok je u Švicarskoj. Babi sam pokušao objasniti, ali nije skontala. A dobro, probaću opet. Malo je sporija. Ujna kaže da mi se divi što sam još normalan i da to što se dešava možeš samo objavljivati na internetu ili u nekoj knjizi ili novinama i smijat se tome. Pošto od plakanja vajde nema.

U zadnje vreme mi ispostavljanje narodnih umotvorina tačnim ide od ruke pa tako umotvorina kaže:Dok mačke nema miševi kolo vode. U ovom slučaju dok babe nema mačke se kote. Tako ja sada na balkonu udomljujem jednu majku mačku i 4 mačeta NA 3. SPRATU SJEBANE ZGRADE!!! NE ZNAM KAKO SE POPELA!!! Da zlo bude gore, malci su porasli i sad divljaju po balkonu i dva su već pala. Dočekali su se na noge. Jedan je živ, a drugi pomalo hramlje. NEĆU IH POKUPITI BORISE!!! UZMI IH SEBI!! Još par dana, samo nek odfrknu i nosim ih dole. Pa nek' ih uzme ko hoće.

Hoće li biti nastavka ne znam stoga

Novi kraj
- 16:20 - Deder reci i ti (17) - Crno na belo - #



Jovanka will never die

Kažu ljudi - u životu sve treba umereno... ali kako ja umereno da zatvorim blog. Moram samo odjednom prekinuti. E pa minuli događaji me navedoše da vam napišem nekoliko rečenica.
Dakle, šta ste sve propustili otkad sam zatvorio blog? Hmmm... pa ovako. Nakon što su se baba i deda vratili nazad u kuću, živeo sam sam dok mi mama nije došla. Trenutno ona i ja živimo kao lordovi i puca nam livada za sve. A kako je Jovanki? Hihihi, ili bolje se zapitajte kako je onima koji su s Jovankom. Nedelju dana posle srećnog useljenja naišao sam do kuće da vidim šta se zbiva. Samo je sestrična bila i počela je priču, a ja sam je još brže zaustavio:"Ček, ček, ja ću pričati, a ti samo viči da ili ne. Dobro? Dobro.
1.Jel hoda okolo bez grudnjaka? - Da.
2.Ne zaključava se kad ode u WC? - Ne zaključava.
3.Stalno gleda sapunice? - Da.
4.Smara s glupim pričama zbog kojih pizdiš? - Da.
5.Kašlje i prdi u isto vreme? - Da.
6.Tura nos gde joj nije mesto? - Da.
Hmmmm, jesam štogod zaboravio...
- Ne čisti WC školjku za sobom i stalno zapoveda i zakera neke gluposti.
A dobro to kod mene nije mogla raditi jer me nije toliko često bilo kući.

Tu smo se još malo smijali oko stvari koje ona čini. Nedelju dana kasnije došao je ujak i pričao s mamom. E, tu su mi sećanja navrla:
- Dođe baba i traži od dede šljiva. Ovaj ode i nabere, a ona mu kaže, ah te neću, te su zrele. Ja bi one zelene. Pa gde da ti u po 7. meseca nađem zelene šljive??? Onda, nijedno od njih ne pere WC školjku iza sebe. I sve bude zasrano... (ah, kakva su to vremena i ribanja bila). Baba stalno napolju i samo komanduje. Deda i mi ostali pokušavamo udovoljiti, ali ona traži nemoguće.
Mamin odgovor na to sve je bio:"E sad znate kroz šta je sve Davor prolazio!" - E pa ja ću to sredit! To tako neće moći!, odgovori ujak, a ja se samo slatko nasmeja i potapšem ga po ramenu. (a onda je svizac zamotao čokoladu gesta)

Pre par dana slične događaje je ujna počela pričati pa sam je prekinuo rekavši da mi je ujak sve prepričao. Ujna me pogledala i ponosno rekla:"Divim ti se!"

Zaključak priče je da volim babu, a još više je volim ovako izdaleka. Sad kad dođem u posetu i poljubim je. Čak i ne vičem na nju, a kamoli da opsujem nešto. Stvari savršeno funkcionišu.

Sutra deo drugi
- 19:02 - Deder reci i ti (1) - Crno na belo - #



Sve što je lepo kratko traje

Garant se pitate pa što sad odjednom, bilo toliko postova i sad odjednom nema. Ljudi moji, naslov kaže sve. Ne, ne, ne, nije baba umrla. Blog je gotov. Vaš Pyrat blogerskih voda se povlači. Zašto? E pa, da su mi ovo pričali ne bi im verovao. Naime, baba se odselila. U zadnje vreme je toliko bolesna da ne može više biti sa mnom. To je žena bosanskog kova koja ne sluša doktore koji kažu da ne sme masno i slatko, kiselo i slano, gorko i začinjeno. Nije ih slušala. Pošto je živela sa mnom na 3. spratu, više nema snage da se penje tako visoko, a preko joj je potrebna šetnja. Tako se ona sad odselila u svoju kuću. I kraj!
Nemam više o čemu da pišem... Nemam više temu, nemam svoju boginju i muzu, svoju kraljicu i inspiraciju, svoju caricu i majku, hraniteljicu i goropadnicu, bedu, očaj i sreću, smeh, suze i bol, nezgrapnost, ogavnost, a opet, lepotu, svetlost na kraju tunela, glas smrti i zvuk milosti. Sve je nestalo. A mislio sam da me zajebavaju. Mnogo puta sam bio navučen na tanak led koji se na kraju ispostavio da je samo kamuflaža ili još bolje rečeno samo laža. Govorila je da odlazi, a ja nisam verovao. Rekla je da je bolesna, ali to je toliko puta rekla da, kao i onaj dečak što viče "Ide vuk!", ne pali.
Rastanak je bio najgori. Nisam ni verovao da se dešava. Ušla je u moju sobu i počela govoriti kako joj je žao što ide. Ja sam je tešio da ide za svoje dobro. Da je napokon shvatila da se mora oporaviti. Da je zmaj od Bosne i da je nepobediva i da će biti u redu. Ona me gledala sa ogromnim suzama u očima i pitala:"A kako ćeš ti?" Nakon toga sam se počeo smijati i oterao je. Da, znam kreten sam. Ne bi babi ljubav pokazao, šta vam je!! ...i upravo dok sad ovo pišem kontam... jebote, imam suzu u oku... ali to je zbog glupe mušice ;-)

Evo za kraj neke stvari koje ste možda odmah na početku trebali znati po početku čitanja bloga, a niste jer ovo nije tipičan blog, a Jovanka nije tipična žena.
Rođena je u Bosni 1937. Prijavili su je 2 godine kasnije tako da su joj dodali 2 godine više. A ko se u Bosni u to vreme znao baviti administracijom :-D. Upravo zbog te dve godine je ranije otišla u penziju i to taman pred rat. Tako da se spasila svih ovih sranja oko odlaska u istu. Udala se za mog dedu i s njim odhranila dvoje svoje dece i mene... Dobro, ajd nije me baš odhranila, ali imala je veliki udeo u tome. I zato sam ja mutav i dobar! Bila je u Titinoj omladini, upoznala Tita kad je došao u selo i zatekao je kako guli krompir. Nije ni znala da je to bio on. Još je onako opušteno pričala s njim, a nije ni bila svesna s kime priča. Trčala je i nosila one štafete. Bila je u celoj bivšoj Jugi, Albaniji, Nemačkoj i Turskoj, Mađarskoj i mislim da je jednom bila u Parizu, ali nisam siguran. Zbog toga ju je jedan deo rodbine smatrao kurvom, ali Jovanka je samo išla trbuhom za kruhom. Naravno, to nije bila. A i ako je, baš me briga. Moja je baba i ne može bit kurva. Prolila je mnogo suza, a i još će verovatno. Kad bi mogao, napravio bi joj spomenik. Hehe, možda kad se proslavi, neko joj i napravi :-)

Ovaj blog mi je bio dobra zanimacija. Nisam hteo da bude komercijala i nisam tekstove slao uredništvu blog.hr jer moja Jovanka nije za svakoga. Hehe, mada se kasnije ispostavilo da svi vole biti deo ovoga bloga. Smešno mi je bilo kad su me prijatelji ispitivali o babi. Ispalo je da ih više zanima šta ona radi, a ne ja. Naravno, ponekad sam objavljivao u određene kategorije blog čisto da ako stvarno postoje ljudi koji prate sve moguće blogove naiđu i na moju babu. Koliko sam upoznat, čitali su je ljudi iz Vukovara i okolice (ponajviše jer sam i ja iz Vu, a glas se daleko širi), Osijeka, Varaždina i Koprivnice, Zagreba. Žao mi što do mora nije stigla. Ali možda jednom. Proučavao sam jednu ženu koja je dobra, vredna, pažljiva i dala bi srce bilo kome samo da je potrebno. Naučila me kako domaćinski da se ponašam, da su uvek gosti dobrodošli, da valja biti nasmejan i pažljiv, raditi u životu za one koje voliš, a ponajviše za sebe, pomagati ljudima u nevolji i saslušati sve i svašta, treba galamiti i biti dobar i pošten i da ću zbog toga debelo najebati u životu. I zato joj hvala. NOT!! A što se babe tiče... paziću na nju i verovatno joj reći za sve ovo.

Eto ga društvo! Probaću održati blog što je duže moguće u životu. Zasada nemam Jovankinih slika, ali ću uskoro pokačiti par pa da ih imate u kolekciji. Baš me zanima koliko će vas ih držati. Ostajte dobro i ako nađete neki dobar blog, javite mi da i ja imam šta čitati. Nastaviću pratiti vaše blogove i čitati ih, a i dati koji komentar, naravno. Ostajte dobro
Vaš Pyrat


Za kraj zahvale:

- hvala blogerki Suputnici što je ovaj blog stavila na Alternativnu stranicu
- hvala najboljem prijatelju Bojanu što je proširio blog na fakultetu u Osijeku
- hvala Jasmini što me upoznala s ovim čudnom zvanim blog jer da nje nije bilo ne bi ja ni upao u ove vode (Hvala papigice moja još jednom)
- hvala Nataši Kojić koja je svim mogućim ljudima u osnovnoj razglasila za ovaj blog (ubiću te kad te vidi, :-D)
- hvala svima koji su čitali blog, a nisu ostavljali komentare, znam da vas ima mnogo, što zbog godina, što zbog neznanja korištenja, što zbog nezainteresovanosti
- hvala svima koji su stavljali ovaj blog kao link na svome i širili kult babe Jovanke dalje i dalje
- za kraj hvala svima što ste ostavljali komentare jer sam znao da bar neko čita i pratili suživot s mojom Jovančicom



Hehe, a stvarno sve što je lepo kratko traje. Valjda je zato i toliko lepo.

Kraj
- 02:02 - Deder reci i ti (24) - Crno na belo - #



Perad

A jebote! Hoće li ikad biti mira u ovoj kući. Dakle, s vrata, smrdljiv i znojav, pravo u toalet, klozet, wC iliti klonju da se bar umijem. Dok se ne nateram na kompletno pranje. Na mašini perje. U kadi perje. U šolji perje. A nigde krvi. Ne miriše piletina, za ćuretinu da i ne spominjem. Šta sam noćas propustio???
Dobro, ajde nećemo praviti dramu, idemo mi prvo sve ostalo pa ćemo saznati.
- DAVORE, povikao je kreštavo poznati mi glas.
O čem' se radi?
- Znaš šta mi se desilo?
Kaži, srećo.
- Zašto je onaj jastuk na balkonu onako prljav?
Ja bio smotan i zaboravio ga uneti, a kiša počela padati i nije me bilo kući i pokisnuo. (Znam da sam mutav, ipak sam ja Jovankino unuče)
- I ja njega u mašinu ubacila i pukla navlaka i perja svuda.
Ne se...nemoj da se šališ! Kako si to samo uspela?
- Pa jebiga!

I zato sad mašina opet ne radi. Ali srećom, ujak je naišao i neke metode isprobao da proba "odčepiti" veš mašinu za veš... i sad se ja nadam. Inače, ću biti one little stinky friend... although I am already that, but hey. OK, no more english.

Nedugo potom je uspeo "naterati" veš mašinu za veš da ponovo funkcioniše kako valja. I spada.

Nastavak sledi...
- 20:16 - Deder reci i ti (7) - Crno na belo - #



Budućnost je sad

Opaka subda koje se čovečanstvo boji! Hoće li jednoga dana mašina zavladati umesto čoveka i hoće li čovek postati rob tehnologije, što skoro i jeste tako. E pa, dok je Jovanke i takve kao ona, bome neće. Trenutno je žena u bolnici i ispričala mi priču:
"Pije se meni kava. I neće niko da skuva već ja moram sama. I dobro to meni pošto taman malo protegnem noge i vidim koga sve u bolnici ima. I siđem ja dole do aparata za ka'u i stanem pred njega. Jebeš ga, gledam okolo da mi namesti neko, ja bi stisnula, ali ne znam gde. A ni ne vidim dobro. I dođe neki čovek i dam mu ja 5 kuna i on mi ubaci i stisne tamo nešto i izađe kava. I ode on. A kusur?? Gledam ja kol'ko je kava, ali ne vidim. Sad bi ja stisnula negde, ali ne znam šta. I jebiga. Tako je on meni uzeo 3 kune. Jebeš ti to kad ja nit' znam di stisnit', nit' vidim."

Jebiga baba, nije žvaka za seljaka. Borba protiv sitnih slova na aparatima počinje! Uključite se i vi! Nek' i vaše bake i dede vide i znaju šta stišću!

Nastavak sledi...
- 21:27 - Deder reci i ti (6) - Crno na belo - #



<< Arhiva >>